June 5, 2016 by Nasmejana
Nasmej.Ana
Ana Rodić je morska duša koja živi u gradu na obali reke Dunav, u svom voljenom Zemunu.
Nasmej.Anu je možete videti skoro uvek, a najsrećniju pored vode, na vodi, pod vodom.
Ona je Pokahontas u kajaku.
Mala sirena u vodi.
Mogli u šumi.
Uvek svoja, puna snova, planova, želja, ne staje, ne posustaje, stalno je u pokretu…
Mada nije oduvek bilo tako.
Nekada…
Život koji živite, ne izaberete uvek sami, okolnosti, vreme, godine čine ponekad da zaboravimo da je put kojim hodamo naš put, da je sve u našim „nogama“. Da smo mi ona odlučna beba koja pravi svoje prve korake.
Tako je bilo i sa Anom, u nekom trenutku zaboravila je korake. Pustila je da je drže za ruke i vode. Koračala je, vođena tuđim željama, snovima, planovima i ciljevima. Prkosno živeći u ubeđenju da je svaki korak samo njen korak. Koračala je ponosno u propast, a da toga nije ni bila svesna. Kada se probudila shvatila je da puni osamnaest, dvadeset, dvadeset šest i bez osmeha je.
Ali pre nekoliko godina odlučila je da menja svoj život i da uzme uzde u svoje ruke.
Donela je odluku, najvažniju u životu: krenula je da vežba, kada je to vežbanje za nju bilo neophodno, ali danas, vežbanje je njena najveća ljubav i strast. Ta ljubav i strast su joj pomogle da zavoli sebe na pravi način, a potom i sve(t) oko sebe.
Ovo je blog upravo o težnji ka sreći, zdravom životu, putovanjima, avanturama, hobijima, strastima, snovima i ciljevima.
Ovo je blog o životu i avanturi jedne Ane. Jedne Nasmej.Ane koja se rodila 1985. kao mala garava, crne kovrdžave kose i crnih očiju, baš kakvom su je njeni roditelji zamišljali i želeli. Ličila je na meleskinju. I dan danas je takva, nije se mnogo promenila, samo se tom detetu može dodati i neobuzdan duh, duh čergara.
Ona živi život ovog deteta, onog malog, pomalo naivnog, srećnog, a iznad svega slobodnog. Onog koji ne razmišlja previše, ne postavlja suvišna pitanja već je vođen željama i snovima.
Mislite da je kasno otkrila stvari koje je čine srećnom? Ona će vam reći da sve ima svoje vreme i da se baš sve dešava onda kad treba.
Jer upravo je momenat oslobađanja od prošlosti i ne predviđanja budućnosti bio ključan u njenom životu. To je trenutak kada je postala Nasmej.Ana.
Sandra - July 8, 2016 @ 4:18 pm
Bravo sestro